Odlucio Mujo da vikendima putuje u Minhen. Jednog petka sjedne u
auto, zajedno sa Hasom i uputi se u Minhen. Na ulasku u grad svrati na
benzinsku stanicu i umjesto benzina zamoli da mu natoce vodu u rezervoar.
> Iako iznenadjen, radnik mu natoci vodu. Mujo izvadi iz dzepa kutiju nekih
tableta i jednu tabletu ubaci u rezervoar. Zatim sjedne u auto i velikom
brzinom odjuri.
Iduceg petka ucini isto.
Kad je odjurio, radnik na benzinskoj stanici nazove svoga direktora
i isprica mu o covjeku kojemu vec drugi put ulijeva vodu u rezervoar, a
zatim u tu vodu stavlja nekakvu tabletu i bez rijeci odjuri prema gradu.
Direktora je zainteresirala ova prica, pa je odlucio da pricu
provjeri i saceka Muju iduceg petka.
Iduceg petka eto opet Muje i Hase ! Ponovila se ista procedura:
voda + tableta -> rezervoar. Pali Mujo automobil i zeli krenuti kad ga
zaustavi direktor.
– Oprostite – rece direktor – zanima me imate li jos tih tableta sto
ih stavljate u vodu ?
– Imam – rece Mujo i izvadi kutiju.
– Biste li nam te tablete htjeli prodati ?
– Ne bih.
– Ali dao bi vam za njih miljun maraka ! – uporno ce direktor.
– Nema sanse da ih prodam ni za dva miljuna – odgovori Mujo.
– A tri miljuna maraka u kesu ? – neda se direktor.
Mujo pogleda Hasu, izvadi kutiju s tableatama i pruzi je direktoru.
Direktor mu izbroji tri miljuna maraka i Mujo ode. Vozi Mujo stotinjak
kilometara, kad ce Haso:
– Proda ti one tablete ?
– Proda.
– Pa kako ces dalje voziti bez njih ?
– Budalo, kao i dosad – na plin !