“Znači, ti misliš da sam ja hrabra?” – pitala je.
“Da, mislim da je tako.”
“Možda sam. Ali to je zato što sam imala divnog učitelja. Prije mnogo godina, kada sam radila kao volonter u Stanford bolnici, upoznala sam djevojku po imenu Lisa, koji je pretrpjela jednu od rijetkih i teških bolesti. Ispostavilo se da je jedina mogućnost njenog spasa transfuzija krvi njenog brata koji je uspio da preživi istu bolest na neki način, tako da su se u njegovom tijelu laantitijela koja mogu prevazići ovu opaku bolest. ”
Doktor je objasnio situaciju i pitao ga da li on želi da da krv za svoju sestru. On je rekao: “Da, ja sam spreman da spasim Lizu.”
Kada su započeli transfuziju, ležao je u krevetu pored svoje sestre i on se nasmijao. I mi smo bili nasmijani. Tada mu je lice postalo blijedo. Pogledao je kod doktora i upitao drhtavim glasom: “Kada ću početi da umirem? ‘
Zapravo, dječak je pogrešno shvatio doktora; mislio je da će dati svu svoju krv za sestru. Da, saznala sam šta hrabrost je, jer sam imao dobre učitelje.
http://www.narodnilijekovi.info