Sjećam se kao sad, Tuzla 1991. bio sam student 4 godine mašinstva. Imao sam prelijepu djevojku sa kojom sa bio nerazdvojan, imali smo planove i da se uzmemo. ali onda dolazi
aprtil 1992. rat i mi se tada razdvajamo, svako na svoju stranu. Ja odlazim na ratište, moja kuća je zamjenjena sa šumama, a moja knjiha sa puškom. Kad god sam zatvorio oči ona je bil tu, ona mi je bila snaga i motivacija. Završen rat od nje ni glasa ni traga, vjerovatno da je pobjegla negdje u inostranstvo. Od tada nikada više nisam mogao naći djevojkeu. Još uvijek se oženio nisam nizi znam hoću li.