Upoznala sam ga prije pet godina kada sam došla u Švedsku da otpočnem novi život. Meni je trebalo državljanstvo, a njemu novac, i tako je sve počelo. Nije mi bio samo običan cimer i bračni drug iz koristi, bio mi je mnogo više. Provodio je sa mnom vrijeme, pomagao mi oko učenja jezika, čitao mi, smijao se i plakao zajedno sa mnom, pružao mi podršku, jednom riječi, bio mi je najbolji prijatelj.
Prošlo je tako dvije godine i par mjeseci prije nego što smo trebali da se razvedemo, teško se razbolio. Karcinom pluća u poodmaklom stadiju. Ostala sam uz njega do kraja, kao što je i on bio uz mene, kada mi je pomoć i podrška bila najviše potrebna. I danas, skoro tri godine poslije njegove smrti, često ga sanjam i nedostaje mi. Boljeg prijatelja u životu nisam imala. Zauvijek će ostati u mom srcu.