Zagradih na parkingu prije jedno 5-6 godina neki auto i ostavih na šoferci svoj broj telefona i poruku da se vraćam za 5 minuta. Vraćam se ja do kola, kad na brisaču cedulja “E super, sad imam tvoj broj! Ko će prvi da zove na kafu?” i na kraju nacrtano srce. Ženski rukopis i sve. Gledam cedulju i nešto se mislim, i uzmem cedulju a u kola stavim drugu sa natpisom “Evo ja ću. Da se nađemo (nije bitno gdje) za 20 minuta”, i pomjerim se od kola i zaštekam u haustor neke zgreda i pratim hoće li i ko prići kolima. Prilazi sjedi neki čiča ostavlja poruku i odlazi, ja zbunjen i razočaran pomalo, uzimam poruku i čitam “Pa kako ti kad nemaš ni broj telefona? Naći ćemo se tu i tu u 20:30. P.S. Nadam se da ti je jasno da sam komšiju zamolila da ostavi poruku umjesto mene. Vidimo se!”. Prije godinu dana sam se oženio sa tom djevojkom. Nedavno zagradimo mi neka kola i ja reko daj da ostavim cedulju, a ona mrtva ladna “E ne može! Ko zna kakvu ludaču si zagradio kolima!”