Prije par dana smo prijateljica i njena obitelj te moj muž i ja išli na ručak. Odabrali smo restoran koji svi hvale. Međutim, bili smo “uljudno zamoljeni” da ga napustimo.
Razlog je bio taj što prijateljicina kći ima autizam pa drugi ljudi gledaju u nju. Dijete je mirno sjedilo iako su joj neki pokreti tijela bili nešto drukčiji od naših, ali nikako nije pravila buku ili nered. Tada je to čuo par za susjednim stolom, ustali su se i krenuli van.
Isto su napravile još 2 obitelji poslije njih. Prijateljica je od svih tih emocija počela plakati. Otišli smo na kraju skupa u drugi restoran, zajedno sa ovim divnim ljudima i ugodno se proveli. U svakom zlu ipak ima i nešto dobra!