Muž mi je uzeo godišnji da se malo odmori, radi fizički naporan posao, a radno vrijeme je užas. Ja se budim u 6 za svoj posao, al evo, ustaje i on i dok se ja spremam kuha kafu i pravi doručak. Kažem, ljubavi ne moraš, spavaj, ali ne, on inzistira. Dođem kući u 2, ručak taman skuhan, topao još da ne bih jela hladno. Veš opran, kuća pospremljena. Ne mogu vjerovati. Molim ga da se odmara, ali ne dolazi u obzir. Kaže, on uživa što može meni sada pomoći jer inače bude umoran pa ne pomaže.
Volim ga najviše i nije mi teško da inače radim sama kućanske poslove, jer nitko to ne cijeni više nego on. Presretni smo i uživamo u braku već 7 godina kao da nam je tek prvi dan. Dok drugi smatraju njega papučarom, a mene umišljenom guskom koja ništa ne radi.