Kada sam se udavala za svog sadašnjeg supruga, na samom vjenčanju je bio popijan i kroz pijanstvo mi je rekao “draga moja ženice, ne očekuj da će ti sa mnom biti kao u vezi, neke stvari će se sada promijeniti”. Pa pomislila sam, naravno da neće, ne bi bilo ni normalno da bude kao što nam je u vezi, postat ćemo prisniji, bolje čuvati jedno drugo, doći će i dijete koje će nas još više povezati. Ali, nakon 3-4 dana zajedničkog braka, on je hodao ko kakav gospodin, sam ode čovjek u grad na kaficu, a ja kući sama pijem. Uvijek izgovori kao on mora neke stvari riješiti u gradu pa mu bilo usput.
Gospodin izlazi navečer sa društvom kao da je i dalje momak. Jednu noć sam pošla s njim, a on produžio i odveo me roditeljima da kofol popijemo kaficu. Na kraju, mene ostavio a on otišao sam. Došao sljedeći vikend, ja šutim, on se sprema opet da izađe. Sretnemo se u kafiću, ja sa ženskim društvom, napucana, sređena, on sa svojim. Kad me ugledao, popjenio je. Napisao mi poruku da izađem iz kafića da ne pravimo scene i da porazgovaramo. Napisala sam, izađi, doći ću za tobom. Izašaoo je, ja sam se nastavila zabavljati. Njega je valjda bilo stid vraćati se po mene. Došla sam kući i zatekla zaključana vrata. Pokušala sam da otvorim, ključ je bio sa unutrašnje strane u bravi.
Nije očito htio da uđem. Otišla sam u hotel. Traži on mene sada, zove me na telefon, šalje poruke gdje sam, nisam kod roditelja. Neću da mu odgovorim, neka se je*e, mene neće zafrkavati niko u životu, naročito njemu to neću da dozvolim. Mislio je da će mu proći da se n oženi i da ga ženica čeka kod kuće a on hoda gdje hoće i pijanči. E neće moći ove noći. Sutra se odmah razvodim.