Prije 5 godine, na odmoru u CG, dečko mi šalje poruku da želi da raskine. Ja onako u bedaku, sva slomljena jer sam ga baš voljela, krenem u šetnju i siđem na neku stenu i plačem kao kišna godina. Prilazi neki momak i kaže: Ma nije on vredan suza, vjeruj mi. Prvo sam mu rekla da je manijak, onda sam shvatila da je fin momak, pričali smo cijelu noć, tako još dva dana dok sam bila tu.
Razmjenili smo brojeve, međutim kad sam se vratila kući, par dana posle toga izgubim telefon na nekom koncertu. Morala sam i broj da promjenim. Nikada se više nisam čula sa njim. Ja sam sad 5. godina medicine, i jednog dana ulazim u bus da se odvezem do centra, jedno slobodno mjesto, samo čujem: Lena, jesi li to ti? To je bio on. Nisam išla taj dan na fakultet, nije ni on, ostali smo pričali cijeli dan. Evo, već smo 5 mjeseci smo u vezi. Nikada ne znaš šta ti sudbina nosi, ali ja sam sigurna da je on ta.