Rak debelog crijeva je danas jedan od najrasprostranjenijih oblika raka među muškarcima i ženama, iako ima puno prirodnih lijekova koji sprečavaju ovu bolest, medicinski zvaničnici i dalje smatraju da nema dovoljno istraživanja koja podržavaju te činjenice.
Žalosno je to što naukom danas dominira farmaceutska industrija i što se najveći broj istraživanja finansira od strane farmaceutskih kompanija i što su ona uglavnom usmjerena na novčanu dobit, a ne na zdravlje ljudi.
Međutim, to ne znači da se ne sprovode sjajna i značajna istraživanja koja se objavljuju u istaknutim žurnalima.
Odličan primjer toga dolazi sa Univerziteta u Adelejdu u Australiji, gdje su istraživači otkrili da laurinska kiselina (koja čini 50% kokosovog ulja) uništava preko 93% ćelija raka debelog crijeva kod ljudi nakon 48 sati tretmana.
Intrigantno je da je laurinska kiselina otrovala ćelije raka tako što je istovremeno izazvala oksidativni stres, pritom znatno smanjujući nivo glutationa (koji je potreban ćelijama raka da bi se zaštitile od oksidativnog stresa).Eksperimenti su sprovedeni in vitro u Petrijevim posudama, ali i in vivo na pacovima, pokazavši jednak učinak.
Problem sa ovakvim istraživanjima jeste taj što su jako skupa, a nisu interesantna za sponzore jer prirodni lijekovi ne mogu da se patentiraju. Jednostavno nije u interesu farmaceutskih kompanija da finansiraju ovakva istraživanja iako su ona usmjerena na dobrobit stanovništva.
Laurinska kiselina se inače nalazi i u majčinom mlijeku, a predstavlja masnu kiselinu koja podržava imunis sistem i ima antimikrobna svojstva.
Kliničke studije Američkog društva za nutriciju su pokazale da masti u kokosovom ulju „mogu biti korisne u liječenju i prevenciji stanja poput dijabetesa, osteoporoze, virusnih bolesti (mononukleoza, hepatitis C, herpes…), bolesti žučne kesice, Hronove bolesti i raka“.
Dokazano je da kokosovo ulje umanjuje neželjene efekte hemoterapije i da poboljšava kvalitet života pacijenata oboljelih od raka.
Žalosno je što farmaceutske kuće ne žele da finansiraju dalja istraživanja o čudotvornim efektima ovih prirodnih komponenti.
Sigurno je da se u prirodi nalaze lijekovi za sve moguće bolesti, ali bez istraživanja to nikada nećemo otkriti.